Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Pet08232019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

PEČENI OROZ NA KRUMPIRU

pila na krumpiruČim prepješači putni prijelaz na kraju Garevca, preko pruge Šamac - Sarajevo, puknu posljednji makadamski cestovni pravac u varośicu.

Čuje iza nje pršti kamenje pod kotačima rijetko viđena limuzina cupka izlohanom cestom, registarskih oznaka БиХ 28x, treći broj je nečitljiv od nekog tvrdog udarca, ili ga nema. Kroz prašnjava stakla naziru se likovi kravatiranih bijelih kragni, dvojica od njih vire kroz naočale, za njima golemi oblak bijele guste prašine, koji nadvisuje šljive uz cestu.

Da tako se vila prašina, u ono vrijeme, petnaestak godina iza II sv. rata.

Lijevo, pored ceste, na rubu pustare su stanovi, desetak ih je, ili koji više u dva reda, u liniji stoje paralelno uz cestu, nakon slijedećeg uskotračnog pružnog prijelaza cesta strmo pada i zavija u lijevo, ka vinogradu pa katoličkom groblju, a malo dalje, desno je Kolomazara.
S prijelaza se vide dijelovi varošice, dopire zveket čekića od usijane kovine na nakovnju, biti će potkivaju konja. Sa minareta koji se još ne vidi dopire hodžin poziv na molitvu. Malo zatim zazvoniše zvona s dvije crkve, katoličke i pravoslavne.
Priča se da je djed Ivica, iz Garevca, jednom od stotinu prijelaza, umalo na ovom mjestu zaglavio sa svojom „karucom“. Konj stao baš na rampi, među šinama i ni makac dalje. Trzne Ivica kajasima, da upozori konja, neka jednom krene, no on stoji. Udari ga malčice bičom, mada to nije volio, no ništa. Udari jače, ni makac.
Znoji se Ivica, čuje zvižduk ćire na modričkom kolodvoru, kreće Gradačcu, za dvije tri minute stiže. Udari konja još jače bičom, ali on kao ukopan. Provirila je iz ugla garava lokomotiva, puštala je obilje bijele pare i zvižduka da uplaši konja, badava, konj se nije uplašio, kola i dalje stoje na pružnom prijelazu.
Nesreća samo što nije izlila svoje zlo, Ivica nešto šapnu konju na uho i on pruži nogu u korak i odoše. Pričaju po čaršiji djeca i odrasli da mu je rekao: "ti se ćiro, a ne ova garava furuna" i od tada konj nosi ime Ćiro.

Nakon kolomazare, Majina se izdigla, rekao bi netko : planina, Eto tu se smjestila varošica Modiča.
Mandu znate, kako ju nebi znali, prisjeća se: baš kao i danas, dan prije Iline se vjenčala. I od tada život ide drugim kolosjekom, ona pokazuje da je sretna.
Petak jutro je, pune dvije košare smoka, pa pješice hitrim koracima na pijacu. Prodaje svježi kravlji sir i mlijeko, i poneko kokošje jaje i sl. Od jeseni nađe se i suhog sira. Bude li sreće pa proda, kupiti će djeci tenisice za tjelesni. Tri učenika valja obuti i obući, a i knjige i bilježnice treba kupiti. Nisu to ona vremena kad se nosila tablica i kreda. Zna se našaliti pa reći:
-Imala sam ja tablet moderniji od vašeg, nije ga trebalo puniti jer u ono vrijeme struje nije ni bilo, a memorija je u vlastitoj glavi. Koliko smo učili, toliko i znamo. Roditelji nisu puno marili za školu, pogotovo za žensko čeljade, vele: - ženskoj glavi ne treba puno škole. Nek' nauči čitati i pisati, dosta je.

Četiri razreda je završila, dobro je učila, iz Prirode je bila najbolja. Poželjela je biti medicinska sestra, ali želje su brzo usahle, brže nego su se rodile. Motiku na rame pa na Bašče, Rudine ili Zatanj, pa na njivu, u štalu, pašnjak, za stokom, na pijacu..., to je zona njenog djelovanja.
Najmanje je bila ono što je htjela, biti s djecom. Izrastoše a nije ih se namilovala i nagledala, sad se otimaju kad ih želi podragati. Željna je i muževe nježnosti, radi u Austriji, dvaput godišnje dođe. Osjeća Manda i tu jednu bol, i djeca žele oca, a kad dođe nekako kao da su kruti, ukočeni, kao da ga se srame. Pomislim: - nedaj Bože, da priželjkuju njegov odlazak.

Počelo je to ovako; samo da zaradi za materijal nove kuće i vraća se najviše za tri godine. Evo osma je na izmaku, novi plan je samo štagalj i traktor u njemu i vraća se.
Daj Bože da i taj dan dođe.

Stoji za klupom i promatra dječicu, školarce koji svaki dan pješače desetak kilometara u jednom smjeru. Završila im nastava pa se razmilili po pijaci. Neke prepoznaje po liku roditelja: - Onaj bi trebao biti Jake Bičvića, a i onaj je Bičvić, i ona curica, eno onaj je iz Šolja, onaj je Pipunić, isti ćaća, taj ne može reći da nije njegov.
- Čiji ste vi djeco?, upita trojicu koja pilje u Mehinu halvu.
- Ja Mate Lukić, a ja sam Žigin, ja Stipin.

Eto, možda će njihov život biti lakši, dobro bi bilo završiti za učitelja, misli ona, samo da ih sunce ne prži vazdan, i zimi oštri mrazevi ne štipaju.
Parok biti, e to je ono pravo; em dosta naučiš, em si uvijek u čistim odorama, među finim svijetom, em dušu umivaš svetom vodicom i molitvom. Parok koji cijeni svoje župljane, i njega svijet cijeni i voli. Pogledaj samo paroka Pavu, balegovljani s njim izgradiše sve: imaju novu školu, poštu, asfaltirane sve ceste, ulična rasvjeta, nova crkva... Kad seljani slušaju pametnog čovjeka, čuda mogu napraviti.

- Želim kupiti tri sira, biti će slavlja, reče jedan poznati kupac.

Zna njih Manda sve: sudac, općinski načelnik, rukovodioci, gospođe direktora, doktorova kućna pomoćnica, žena milicinara... dolazi onaj tko ima pare, a oni imaju, hvala Bogu.

Tako, možda ste je vidjeli neki dan, nju seljanku u seoskoj nošnji, koja joj usput, složiti ćete se dobro stoji. Ako niste, na toj tridesetpetgodišnjoj ženi smeđe Batine cipele, te kako pristaje duga naborana modra kangarna suknja i kecelja, a plišana bordo jakna isticala je puninu njene ženstvenosti. Na glavi nosi šlingani rubac, koji je uokvirio tanke crne obrve, tople plave oči, vedro plavo lice nešto punijih usana, dali su ton zrele žene. Svježina urednog rublja uz lagan osmjeh prostodušne žene dopao se mušterijama, jer su uvidjeli da su sir, mlijeko ili bilo što da prodaje kvalitetni i odraz su njene čiste duše.
...
I minuše ta vremena, druga, nova i drugačija stoluju.

Veli njoj jedan nastavnik, Leko, nekadašnji kupac: - Jesi li čula, izabrali su ženu za predsjednicu Europske komisije?
- Jesam Gertruda.
- ili po njihovom Ursula Gertrud von der Leyen.
- Ma, vala kad bi ti htio mogao bi mi napraviti veliku uslugu, a to tebi nije teško.
Napiši joj pismo u moje ime, ti znaš engleski i njemački, ako je ikada put navede ovom stranom neka mi dođe na ručak. Ispeći ću joj oroza na krumpiru, a mogla bi i gibanicu. Svaka joj čast, roditi sedmero djece i stići raditi tako odgovorne poslove.
Ne razumijem ja jasno njen posao, u politiku nikako, ali majka je, to mora biti meka i čestita duša, zamisli srce dijeli s toliko djece i sigurna sam ima mjesta za mnoge u potrebi.
I neka povede onu našu Mariju, Burićku. Srce mi je napunila radošću kad sam čula da se nije sramila biti kućnom pomoćnicom. Želim im zdravlje i sreću.

19.07.2019. V Gorica
J. Dubravac

Župa Garevac

garevacka-crkva
Mjesto molitve i opraštanja

MZ GAREVAC

logo mz
Sve o MZ Garevac